Petak, 30 Septembra

Nasmijani ubica: Počinio sam samo tri ubistva, uskoro se ženim

Želio sam da pošaljem poruku onima koji su tražili da me ubiju, da se neće slomiti i da ću se boriti do kraja života, rekao je Der
Ubica Čaba Der, poznat po nadimku “nasmijani ubica” iz zatvora je dao intervju u kojem je prvi put govorio o svom nadimku, zločinima koje je počinio, ali i ženidbi iza rešetaka koju planira sa Mađaricom koju je upoznao preko novina.

On je ovaj nadimak dobio nakon što je u januaru 2019. godine u Beogradu ubio Nebojšu Markovića.

U Mađarskoj je, podsjetimo, osuđen za četiri ubistva, dok mu je Viši sud u Beogradu izrekao maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora za ubistvo Markovića.

– Kako sam postao nasmijani ubica? Živio sam i ponašao se u najekstremnijoj dimenziji podzemlja. Zaista sam imao podrugljiv, ciničan osmijeh prije nego što sam ga upucao. Želio sam da pošaljem poruku onima koji su tražili da me ubiju, da se neće slomiti i da ću se boriti do kraja života. U Beogradu sam zadao preventivni udarac čovjeku koji je htio da angažuje atentatora da me likvidira. Nisam mogao da priuštim da me pogube dok ne postignem glavne ciljeve svog života – rekao je u intervju za mađarski dnevnik Blikk Čaba Der.
Demantovao je, međutim, da je plaćeni ubica koji je ubijao za novac.

– Nikada nisam bio atentator za srpsku narko-mafiju, kako me mnogi nazivaju. Nikada nisam ubijao za novac, samo sam pucao u ljude koji su upali u moj život, preventivno, kako bih zaštitio svoj i živote svojih prijatelja. Osuđen sam za četiri ubistva, ali sam počinio samo tri – hladnokrvno je priznao Der iz zatvora.

Prvi put si ubio 2004. godine sa 24 godine. Na pitanje zašto je to učinio tako mlad rekao je da članovi jednog klana su u to vrijeme oko njega ubili najmanje trideset ljudi i lovili ga.

– Moj prijatelj je pogođen sa 16 hitaca, jednom je pogođen u grudi, ali je preživio. Stavio sam bradu i periku, ušao u jedan luksuzni restoran u Vojvodini i ispalio četiri hica u čojveka koji nas je lovio. Nisam gledao na to kao na ubijanje, već na zaštitu svog prijatelja – kazao je on.
Za mađarski dnevnik Blikk odgovorio je na pitanja o ljubavi iza brave, ali i planovima koje ima, iako služi doživotnu kaznu zatvora u Mađarskoj, a u Srbiji ga čeka još 40 godina robije.

– Imam 40 godina, ali se osjećam kao da imam 20. Kao mađarsko-srpski državljanin, očekujem da ne budem izručen Srbiji i tu svoju kaznu neću prihvatiti. Nadam se da će moj slučaj biti ponovo razmotren, ja nisam počinio ubistvo u Budimpešti, ali sam u Holandiji djelovao da bih zaštitio svoj život – rekao je Čaba.

Vrijeme u zatvoru, kako je naveo, provodi tako što puno trenira, gleda emisije i čita.

– Volim i romane, psihologiju i filozofiju. Ne smijem da radim, živim u samici, ali nisam depresivan, komunikativan sam. Ne treba mi niko, vjerujem u Boga i razgovaram sa njim.
Osim vjenčanja iza brave, ubica koji za sebe kaže da nikada nije likvidirao ljude za novac, izjavio je i da je imao teško djetinjstvo, ali i da želi da osnuje fondaciju.

– Cilj mi je da napravim fondaciju za podršku djeci i ženama u nevolji. Moja majka je izvršila samoubistvo kada sam imao 28 godina. Duhovno nije mogla da podnese da izgubi dvoje svoje djece. Ja sam dugo bio u zatvoru, a moj brat je upucan u glavu 1993. godine. Tada sam se toliko uznemirio da sam u zatvoru razbio sve oko sebe što mi je presjeklo arteriju na ruci i zamalo sam umro. Bio sam ljut što nisam mogao da budem pored nje kada sam joj bio potreban – kazao je.

Tokom boravka iza rešetaka, upoznao je izvjesnu Moniku Sigeti. Za njenu tužnu sudbinu, da je građevinska mafija sa majkom i djetetom izbacila iz kuće na ulicu, saznao je iz novina i odlučio da joj uplati novac, kako bi na licitaciji mogla da otkupi svoju kuću.

Doživio bombardovanje
– Družio sam se i odrastao u ratnim uslovima. Doživio sam bombardovanje Srbije, preživio sam sve strahote i patnje. Naučio sam kako je biti u nevolji. Kada sam u Blikku pročitao o Monikinom problemu da joj je ukradena kuća i da je ostala bez novca, a živi sa svojom starom majkom i malim djetetom, bio sam veoma dirnut njenom pričom i istovremeno ogorčen. Saosjećao sam sa njom. Prema kodeksu podzemlja, nikada nisam povrijedio ugrožene ljude, djecu i žene, zbog čega sam bio zaista ljut. Uplatio sam joj novac, ali sam bio veoma iznenađen kada je došla na moje suđenje. Bio sam začuđen što je imala hrabrosti da dođe sama na sud i zahvali mi na pomoći. Odmah sam vidio da je ona sofisticirana, obrazovana, nezavisna, dobroćudna, inteligentna i dobrodušna žena. Nakon toga sam mnogo razmišljao o tome i odjednom su se moja osjećanja razvila.

Uslijedila su, kako je rekao, pisma koja su pisali jedno drugom, a potom i dugi razgovori.

Srdačna dama
– Monika, čija je duša veća od univerzuma, postala je za mene nepresušan izvor inspiracije. Mnogo joj pišem, izazvala je lijepe emocije u meni i imamo mnogo toga zajedničkog. Trudimo se da pričamo samo o pozitivnim stvarima, turističkim destinacijama, vjeri, muzejima, muzici, plesu, ljubavi i naklonosti. U međuvremenu su se emocije kod nas oboje sve više oslobađale. Ona je veoma emotivna, srdačna dama, naše emocije su nevjerovatno jake, ona ima sve kvalitete koje cijenim. Postavio sam joj veliko pitanje i ona je odgovorila “da” – rekao je “nasmijani ubica”, koji iza brave planira vjenčanje sa Monikom Sigeti. Osim vjenčanja, otkrio je da želi da osnuje i porodicu, ali da u Mađarskoj za sada to nije moguće, jer njihov zakon ne dozvoljava intimne posjete.

– Nadam se da će vlada učiniti nešto da dozvoli intimnu posjetu i Mađarskoj. Ali ako se to ne desi, tražit ću da me izruče Holandiji, jer tamo to funkcioniše. Čak i u Srbiji, to je moguće na mjesečnom nivou. Aktuelna tema kod nas sada je vjenčanje, želim da je obradujem – rekao je Čaba za mađarski list.