Utorak, 6 Decembra

„Osta mi ZENICA oka moga…“ – postanak grada i imena Zenice

Ime Zenica u vrijeme srednjeg vijeka se rijetko spominje. Preovladava ime Bored ili Brod sa lokalitetom Bolino poilo (današnje Bilino polje).Spominje se u povelji Madžarskog kralja Bele IV od 20 jula 1244.god, te u aktu abjuracije (akt odricanja od bogumilskog učenja) 8.aprila 1203.god.koji je potpisao Kulin Ban. Inače, postanak imena Zenica je prilično nejasan. Prema nekim mišljenjima izvedeno je od riječi bazenica, bazga, bzenica, ibzenica…(dubrovački -Senize). Postoji i niz predanja, koji su u narodu najprihvaćenije, da je prilikom odlaska poslednje bosanske kraljice Katarine Kosaća-Kotromanić sa ovog područja, rekla “Osta zenica oka moga….”.
Današnje ime Zenica prvi put se spominje u Dubrovačkom arhivu, a odnosi se na turskog vojvodu Baraka. Tursko-osmanlijska vojska osvojila je zenički kraj 1463.i uključila ga u sastav vilajeta i kadiluka Brod. Prvi popisni tefter datira iz 1489. godine a spominje da trg Zenica broji 96 domaćinstava od kojih 8 muslimanskih. Pretpostavlja se da je najstarija džamija u Zenici Sultan-Ahmedova (Čarsijska) džamija koja je pravljena na temeljima još starije džamije istog naziva iz XVI stoljeća, dok je Sejmenska džamija izgrađena prije 1506 godine. Polovinom XVII st. u izvještaju biskupa Marijana stoji da kasaba Zenica ima 300 turskih kuća i 4 džamije (u međuvremenu sagrađena je i Potočka džamija).

Krajem XVII stoljeća, Zenica je kao i ostala mjesta uz Bosnu bila spaljena, pri vojnom pohodu Eugena Savojskog 1697. godine.Ostale su čitave samo tri zgrade, a stradale su i Čarsijska i Sejmenska Džamija. Nakon tog događaja, čarsija se polako oporavljala. Nazivi mahala tog vremena bili su Kočeva, Trgovišće, Lonđa, Jalija, Sejmen, Odmut… Broj stanovnika je konstantno bio 2 000, a većina je bila islamske vjeroispovijesti. U XVIII st. dolazi se do više podataka o Zenici, opisi kasabe su širi i detaljniji, pojavljuju se prva književna djela, putopisi, dolazak katoličkih prelata. Zabilježena je i jedna pobuna – stanovnici su odbili da daju “kršle” (naseljeno mjesto, naselje) tadašnjem paši.
Od ličnosti iz upravnog aparata spominje se Hasim efendija Šerifović, koji je kadiluk u Zenici dobio 1771.godine.
Postoje i podaci o kriminalu – nakon ubistva nekog Alifendića zenički kadija je novčano kaznio sela Turbiće, Ćatiće, Bilavice i Obre, što je pokazatelj da je i u to vrijeme postojao, kakav – takav uređen pravni, odnosno kazneni sistem.
Krajem XVIII i početkom XIX st. spominju se doseljavanja pravoslavaca te neki srpski trgovci, naseljeni u srpskoj mahali. Pred kraj XIX st. izgrađena je bogomolja-Sinagoga, templ, havra a osnovano je i jevrejsko groblje u Raspotočju.

Reformama Omer-paše Latasa (1850-1852) Zenica je postala sjedište srezamu sastavu Travničkog okruga.Pred sam kraj turskog prisustva u BiH, izgrađena je cesta Bosanski Brod-Sarajevo, koja je u Zenici skretala na Vjetrenice.Taj drum je omogućio gradovima u dolini rijeke Bosne veliki prosperitet. U Zenici, kao i ostalim tadasnjim bosanskim kasabama, profesije i zanati su bili djelomično uslovljavani etničkom pripadnočću. Zeničke zanatlije bile su organizovane u “esnafe”.

Već je konstantovano od strane mnogih historičara, da su skoro čitavi periodi u životu ovog grada ostali prećutani, zaboravljeni i neistraženi, prekriveni potpunim velom zaborava, no ono što nije, danas je vrijedan dokaz onoga što se nekada dešavalo na ovom području. Tako kroz Zenicu je prošlo i mnogo putopisaca čije su zabilješke dragocjene za zeničku istoriju.To su bili Austrougari, Nijemci, Francuzi, Englezi, Turci, Hercegovci, špijuni, stručnjaci ,istražitelji ruda, umjetnici,trgovci… U kontekstu ovog prekrasnog grada, pisalo se i o postojanju nekoliko naroda sa različitim vjerama, o nalazištima uglja, o mogućnosti za trgovinu, o stanju puteva, i sl.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.